Što se pak tzv. Brijunskog transkripta tiče, a to je dokument za kojega se sada podmeće kako sam ga ja dostavio u Haag, te time zapečatio sudbinu generala Gotovine, želim kazati sljedeće: tzv. Brijunski transkript uopće nije dokaz, kao što tvrde neupućeni ili zlonamjerni. Dokaz je originalni zvučni zapis toga famoznog sastanka. Ali, kada se već spominje taj dokument, a ponavljam: ključan je audio zapis, a ne transkript, baš bi me zanimalo, tek onako usput, zašto ga nisu izuzeli oni koji su prije mojega dolaska na mjesto Predsjednika pregledavali Tuđmanovu dokumentaciju iz koje je – ponovit ću – dosta toga nestalo. Ovaj dokument, međutim, nije.
Bio sam čvrsto uvjeren, a uvjeren sam i danas, da je nama Haški sud bio potreban. Zašto? Pa zato, što u Hrvatskoj nije bilo političke volje da sami procesuiramo ratne zločine koji su se nedvojbeno dogodili na našoj strani. Pri tome, nema nikakve sumnje da je državni vrh za te zločine znao. Dugo sam se dvoumio da li da to javno iznesem, ali sada ću reći: bio sam prisutan kada je jedan tadašnji ministar koji je također ovih dana prilično glasan, referirao Tuđmanu da se srpska sela u zapadnoj Slavoniji pale u tri smjene.
Neko bi naivno mogao pomisliti da ovo prepucavanje znači da više nije pitanje da li je Hrvatska počinila zločine, već ko je procureo dokaze. Ali znamo mi da naši dobri susedi nikad ne bi počinili ni jedan zločin. Sećate se Drugog svetskog rata.
Ceo tekst: NoviList.hr
No comments:
Post a Comment